Podijeli
Drvo je jedan od najstarijih građevinskih materijala, ali način na koji ga koristimo u suvremenoj arhitekturi stalno se mijenja. Među tehnikama koje mu daju drukčija svojstva i izgled je paljenje, odnosno kontrolirana obrada vatrom kojom se mijenja površina drva. Upravo smo paljeno drvo odabrali za fasadu kuće koju smo projektirali u Lici, na lokaciji s pogledom prema Velebitu. Ova odluka, osim estetike koju donosi građevini, proizašla je i iz koncepta kuće i želje da koristimo prirodan materijal čija tekstura i zagasiti tonovi odgovaraju i arhitekturi kuće i karakteru krajolika.
Paljeno drvo i tehnika njegove obrade
Tehnika paljenja drva najčešće se povezuje s tradicionalnom japanskom metodom poznatom kao yakisugi, odnosno shou sugi ban. Površina drvene daske kontrolirano se izlaže vatri, nakon čega se, ovisno o željenom rezultatu i primijenjenoj tehnici, dalje obrađuje. Paljenjem nastaje karakteristična tamna površina, a intenzitet obrade može biti vrlo različit. Drvo može zadržati vidljivu strukturu i teksturu ili dobiti izrazito crnu, karboniziranu površinu. Vrsta drva, intenzitet paljenja te način naknadne obrade i zaštite određuju boju, teksturu i svojstva gotove obloge, dok projektiranje i izvedba fasade utječu na njezino ponašanje tijekom korištenja. Tradicionalno se ova tehnika koristila kako bi se drvo zaštitilo od vode, djelovanja sunca i štetnika te mu se povećala trajnost. Kontrolirano paljenje mijenja površinski sloj drva, ali svojstva i trajnost gotove obloge ovise i o vrsti drva, intenzitetu paljenja, načinu obrade i izvedbi fasade. Zato paljeno drvo nije jedinstven materijal s uvijek jednakim svojstvima, već konačni rezultat ovisi o kombinaciji odabranog drva i primijenjenog postupka.
Paljeni ariš u ličkom krajoliku
Za fasadu kuće u Lici predviđen je paljeni ariš, a među razmatranim opcijama je Mazuria-3 proizvođača Wood of Fire. Riječ je o paljenom arišu u zagasitim smeđim i sivim tonovima, odabranom i zbog toga što bi trebao dugoročno zadržati takav izgled bez potrebe za dodatnom površinskom zaštitom. Time fasada dobiva karakterističnu teksturu i boju paljenog drva, ali se izbjegava značajnija promjena tona tijekom vremena. Kuća je smještena u ulici iz koje se otvara pogled prema vrhu Velebita. Od početka nam je bilo važno da arhitektura odgovori na takav krajolik, umjesto da na parcelu postavimo objekt koji bi jednako mogao stajati bilo gdje drugdje. Umjesto jedne velike kuće, projekt smo organizirali kao tri međusobno povezana manja volumena. Njihova longitudinalna dispozicija proizlazi iz tradicionalnog načina postavljanja građevina na tom području, ali je interpretirana suvremenim arhitektonskim jezikom. Odabir drvene fasade bio je logičan nastavak arhitektonske ideje. Paljenjem drvo dobiva tamnu, snažno teksturiranu površinu koja mijenja njegov uobičajeni karakter. Materijal ostaje prirodan i prepoznatljiv, ali kuća ne pokušava imitirati tradicionalnu ličku kuću nego umjesto doslovnog preuzimanja tradicionalnih elemenata, kroz proporcije, dispoziciju i materijale uspostavlja odnos s načinom gradnje karakterističnim za prostor u kojem će nastati. Tamna fasada istodobno daje trima volumenima jasnu cjelinu i stvara kontrast prema okolnom krajoliku.
Tradicijska tehnika u suvremenoj arhitekturi
Paljeno drvo zanimljivo nam je upravo zbog mogućnosti da se tradicijska tehnika primijeni u suvremenom arhitektonskom kontekstu. Na kući u Lici ono povezuje prirodan materijal i stoljećima poznat način njegove obrade sa suvremenim oblikovanjem i današnjim tehnološkim mogućnostima. Odabirom paljenog ariša željeli smo postići fasadu koja će zadržati izraženu teksturu drva i zagasite tonove, a istodobno odgovoriti na zahtjeve trajnosti i izloženosti vremenskim uvjetima karakterističnima za ovu lokaciju. Osim toga, zajedno s organizacijom kuće u tri povezana volumena, ono je jedan od elemenata kojima se projekt suvremenim arhitektonskim jezikom nadovezuje na lokalnu graditeljsku tradiciju.
Galerija
